Žiro račun BPBanka -Dragaš
"Dzamijski odbor Krusevo "
1301-0010015490.94
Za one koji žive u inostranstvu
http://www.scribd.com/doc/17606145/DJAMIJSKI-ODBOR-KRUSHEVO-Uputsvo-za-uplatu-iz-Inostranstva
http://www.scribd.com/doc/17606145/DJAMIJSKI-ODBOR-KRUSHEVO-Uputsvo-za-uplatu-iz-Inostranstva
Poziv na saradnju
Biografije poznatih meštana sela Kruseva
Pratite tekstoj za poznate Krusijani na
[email protected]
Aziz efendija - umro 1920. god. Porijeklom je iz Kruševa. Bio je vršilac dužnosti direktora Mehmed-pašine medrese u Prizrenu bio je glavni imam istoimene džamije (danas Bajrakli).
Abidin efendija Zejnulah - književnik i pjesnik, ali je više bio poznat kao visoki službenik na dvoru sultana u Istanbulu. Rođen je u Kruševu a majka mu je bila iz susjednog Šišteveca. Umro je 1786. god. Nastavljač tradicije Gorana na Sultanovom dvoru.
Muhamed bin Muhamed - rođen u Kruševu 1776. god. Bio je poznati muzičar i profesor na muzičkoj školi u Dibrodu (danas Brod). Dio njegovih kompozicija je i danas sačuvano.
Preuzeto sa : www.mlicanin.weebly.com
Abidin efendija Zejnulah - književnik i pjesnik, ali je više bio poznat kao visoki službenik na dvoru sultana u Istanbulu. Rođen je u Kruševu a majka mu je bila iz susjednog Šišteveca. Umro je 1786. god. Nastavljač tradicije Gorana na Sultanovom dvoru.
Muhamed bin Muhamed - rođen u Kruševu 1776. god. Bio je poznati muzičar i profesor na muzičkoj školi u Dibrodu (danas Brod). Dio njegovih kompozicija je i danas sačuvano.
Preuzeto sa : www.mlicanin.weebly.com
Hadžije ( hodočasnici ) iz Kruševa
Hadž kao peta temeljna islamska dužnost propisana je desete godine po Hidžri i predstavlja vrhunac, krunu u ibadetu. On zapravo u sebi objedinjuje tjelesnu i materijalnu vrstu ibadeta, a radi tog je propisan da se obavi bar jedanput u životu vjernika. Obavljajući hadž, vjernik zapravo potvrđuje dosljednost izvršavanja prethodnih islamskih temelja, šarta. Hadž kao i svaki drugi vid ibadeta sadrži u sebi veličanje i slavljenje Allaha, dž.š., čistoću duše, praštanje grijeha, očuvanje vjerske dosljednosti i ličnosti na način kojim je Allah zadovoljan. Allah je odabrao pojedince iz ljudskog roda, određenom vremenu i prostoru dao prednost. Boraveći na hadžu vjernik se nalazi na odabranom prostoru i vremenu, te slijedi put odabranih poslanika. Hadž u sebi sadrži veliku društvenu korist, ljudi se međusobno upoznaju, upoznaju prostor, kulture i običaje prostora kojim se kreću, što svakako obogaćuje njihovo saznanje. To je ustvari sveislamski kongres, u islamu nema sličnog niti u drugim religijama. Hadž predstavlja jedinstvo u izvršavanju obreda, ibadeta, nošnje kojom se hadžija služi, što daje jasnu sliku jednakosti ljudi, bez obzira na naciju, boju kože, materijalni položaj i status u društvu. Oni se međusobno upoznaju, razmjenjuju životna iskustva, tretiraju pitanja od općeg značaja, što učvršćuje njihovu bratsku vezu. Arefat je prostor koji svjedoči našu prošlost, sadašnjost i zorno predstavlja našu budućnost i polaganje računa pred uzvišenim Allahom.
Kur'an o hadžu
Uzvišeni Allah veli:
“I oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali: Jedite meso, a nahranite siromaha ubogog!” (El-Hadždž, 27-28);
“...Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Alu Imran, 97);
Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o, razumom obdareni!
Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada poćete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.
Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah uistinu prašta i samilostan je.
A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu." Takvi na onom svijetu neće imati ništa.
A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, podaj naan dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" Njih čeka nagrada koju su zaslužill - A Allah brzo sviđa račune.
I spominjite Allaha u određenim danima. A onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni.” (El-Beqare, 197-203)
( Poglavlje iz knjige: FIKH, udžbenik za medrese,
Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2001. god )
HADŽIJE IZ KRUŠEVA
Kruševo nije imalo hadžiju celih 100 godina. Poslednji Krušijanin koji je krajem XIX veka posetio Mekku i Medinu, bio je izvesni hadzi Ibrahim.
Ime i prezime Godina odlaska na Hadž
1. Ismail Abidini - pre 1999.godine ( dva puta )
2. Aslan i Ramiza Brenoli - 2001.godine
3. Bećir Mustafa - 2005.godine
4. Sadik Idrizi - 2006.godine
5. Rešat Abidini - 2008.godine
6. Ganija Abidini - 2009.godine
Kur'an o hadžu
Uzvišeni Allah veli:
“I oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali: Jedite meso, a nahranite siromaha ubogog!” (El-Hadždž, 27-28);
“...Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Alu Imran, 97);
Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o, razumom obdareni!
Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada poćete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.
Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah uistinu prašta i samilostan je.
A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu." Takvi na onom svijetu neće imati ništa.
A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, podaj naan dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" Njih čeka nagrada koju su zaslužill - A Allah brzo sviđa račune.
I spominjite Allaha u određenim danima. A onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni.” (El-Beqare, 197-203)
( Poglavlje iz knjige: FIKH, udžbenik za medrese,
Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2001. god )
HADŽIJE IZ KRUŠEVA
Kruševo nije imalo hadžiju celih 100 godina. Poslednji Krušijanin koji je krajem XIX veka posetio Mekku i Medinu, bio je izvesni hadzi Ibrahim.
Ime i prezime Godina odlaska na Hadž
1. Ismail Abidini - pre 1999.godine ( dva puta )
2. Aslan i Ramiza Brenoli - 2001.godine
3. Bećir Mustafa - 2005.godine
4. Sadik Idrizi - 2006.godine
5. Rešat Abidini - 2008.godine
6. Ganija Abidini - 2009.godine
KARCULA pehlivan
Karcula je bio veliki pehlivan iz Kruševa. I danas u cijelom našem kraju živi legenda o njemu i junaštvu njegovom. Majke još svojoj djeci tepaju : " Kad porasteš, da mi budeš kao Karcula ".
Pravo ime mu je bilo Emin, ali ga svi pamte i znaju po nadimku koji je dobio u ranoj mladosti.
A u njegovo vrijeme ( pred kraj XIX vijeka ) svako je selo imalo svoga pehlivana. Narod još pamti i pominje Džapuna iz Pakiše i Burča iz Restelice. Mjesecima pred borbu cijelo je selo hranilo svog pehlivana jer je on bio njihova dika.
Karcula je pred svaku borbu poslije sabah namaza odlazio pored rijeke i satima se hrvao sa vrbama. Mnogi su govorili da je "skrenuo", da "ošof po tupani".
Teško ga je pogodila poruka i selam što je dobio od čuvenog pehlivana iz Restelice Omera, zvanog Burčo:
- Svakog dana pojedem po jednog brava, a tebe ću pojesti kao jagnje.
Karcula je samo ćutao i spremao se za borbu. I selo je ćutalo i spremalo se za taj dan.
A taj dan je brzo došao. ( svi dani brzo dolaze, samo se nama čini da nije tako ). Sve što je moglo da hoda, izišlo je na ledinu ispod sela. I mlado i staro. Žene u bjelim šamijama gledale su iz daljine a muškarci se nagurali do samih pehlivana. Borba je počela.
Pehlivani u kožnim čakširima "k'spetima", maslom premazani klize iz ruku kao jegulje. Bježe jedan od drugoga, mjerkaju se. Burčo, kao vo uhranjen, sav se trese. Ko zna koliko je jagnjadi pojeo protekle zime i proljeća.
Karcula je razmišljao samo o jednoj stvari: ako pobjedi biće "baš" u cijeloj Gori. I drugo, do bola ga je pekla poruka koja je stigla od burča. Bio je ljut i uvrijeđen. To mu je davalo poseban motiv i snagu.
I publika se podjelila. U jednom trenutku je izbila tuča u gledalištu. Utrčali su čauši, hodže i stariji ljudi te nekako smirili zagrijanu masu.
Bilo je vrijeme pred kosu, vrijeme kada stižu prve trešnje. Bio je vakat koji može da vas izmami, da vas pokrene. Bili su dani svadbi, dani koji počinju od podneva i koji se pamte do kraja života.
Borba je trajala gotovo dva sahata. Pehlivani su se topili na suncu, publika se drala bez prestanka. U jednom trenutku je Karcula, stari iskusnni mejdandžija, kleknuo na koljeno, poduhvatio i na rame podigao debelog Burču. Bila je to pobjeda i radost jednih. Bila je tuga i nevjerica drugih. Kao u svim borbama, kao u cijelom ljudskom životu koji je samo pobjeda i poraz.
Kasnije je Karcula otišao u daleki Stambol. Postao je najveći pehlivan u cijeloj ondašnjoj Turskoj. S vremena na vrijeme, u selu bi stigao neki haber o njemu. Pričalo se da je bio do samog sultana. ( Za sve one koji odu u Stambol, govori se da su stigli do sultana ). Čulo se da je bio veliki ratnik u bitkama protiv Rusa i da je bio ranjen sedamnaest puta. Najzad je pao u rusko zatočeništvo i odveden je na neko pusto ostrvo u Crnom moru. Po sklapanju primirja sam je sultan tražio od ruskog cara da bude oslobođen. Izvršena je razmjena zarobljenika i Karcula pušten u zamjenu za nekoliko ruskih oficira.
Stigao je u Stambol mršav i nedovoljno zacijeljen. Ušao u prvu aščinicu i pojeo cijeli jemek koji su imali. Prejeo se i ostao na mjestu mrtav. Barem je takav haber stigao u selo. I svi u to vjeruju i znaju da je tako završio veliki Karcula.
Kad neko spomene Karculu, meni se javlja slika iz ranog detinjstva. Možda mi je bilo petnaest ili šesnaest godina. Sjedio sam u uglu dućana u jednom malom kosovskom gradiću. Bila je rana jesen i na susjedovom krovu drijemali su golubovi. U dućan ulazi starac, naš prvi komšija, Turčin Sado:
- Bak, Gorče, bak !!!
Ispod kaputa vadi staru požutjelu gazetu. Samo dva lista i veliki naslov EMIN GORALI ŠAMPION. I nekoliko fotografija. Na jednoj Emin u našoj nošnji, staroj. Na drugoj u pehlivanskom k'spetu, krupan kao planina. I ispod nje - PARIS 19..godina.
Kasnije sam često pitao stare ljude u selu da mi bar nešto kažu o Karculi. Znali su samo da je bio veliki pehlivan, najveći u cijeloj Turskoj. I ništa više. Sve je ostalo zamotano, u magli. Cijela je naša prošlost takva. U legendama.
Sadik Idrizi Aljabak
Pravo ime mu je bilo Emin, ali ga svi pamte i znaju po nadimku koji je dobio u ranoj mladosti.
A u njegovo vrijeme ( pred kraj XIX vijeka ) svako je selo imalo svoga pehlivana. Narod još pamti i pominje Džapuna iz Pakiše i Burča iz Restelice. Mjesecima pred borbu cijelo je selo hranilo svog pehlivana jer je on bio njihova dika.
Karcula je pred svaku borbu poslije sabah namaza odlazio pored rijeke i satima se hrvao sa vrbama. Mnogi su govorili da je "skrenuo", da "ošof po tupani".
Teško ga je pogodila poruka i selam što je dobio od čuvenog pehlivana iz Restelice Omera, zvanog Burčo:
- Svakog dana pojedem po jednog brava, a tebe ću pojesti kao jagnje.
Karcula je samo ćutao i spremao se za borbu. I selo je ćutalo i spremalo se za taj dan.
A taj dan je brzo došao. ( svi dani brzo dolaze, samo se nama čini da nije tako ). Sve što je moglo da hoda, izišlo je na ledinu ispod sela. I mlado i staro. Žene u bjelim šamijama gledale su iz daljine a muškarci se nagurali do samih pehlivana. Borba je počela.
Pehlivani u kožnim čakširima "k'spetima", maslom premazani klize iz ruku kao jegulje. Bježe jedan od drugoga, mjerkaju se. Burčo, kao vo uhranjen, sav se trese. Ko zna koliko je jagnjadi pojeo protekle zime i proljeća.
Karcula je razmišljao samo o jednoj stvari: ako pobjedi biće "baš" u cijeloj Gori. I drugo, do bola ga je pekla poruka koja je stigla od burča. Bio je ljut i uvrijeđen. To mu je davalo poseban motiv i snagu.
I publika se podjelila. U jednom trenutku je izbila tuča u gledalištu. Utrčali su čauši, hodže i stariji ljudi te nekako smirili zagrijanu masu.
Bilo je vrijeme pred kosu, vrijeme kada stižu prve trešnje. Bio je vakat koji može da vas izmami, da vas pokrene. Bili su dani svadbi, dani koji počinju od podneva i koji se pamte do kraja života.
Borba je trajala gotovo dva sahata. Pehlivani su se topili na suncu, publika se drala bez prestanka. U jednom trenutku je Karcula, stari iskusnni mejdandžija, kleknuo na koljeno, poduhvatio i na rame podigao debelog Burču. Bila je to pobjeda i radost jednih. Bila je tuga i nevjerica drugih. Kao u svim borbama, kao u cijelom ljudskom životu koji je samo pobjeda i poraz.
Kasnije je Karcula otišao u daleki Stambol. Postao je najveći pehlivan u cijeloj ondašnjoj Turskoj. S vremena na vrijeme, u selu bi stigao neki haber o njemu. Pričalo se da je bio do samog sultana. ( Za sve one koji odu u Stambol, govori se da su stigli do sultana ). Čulo se da je bio veliki ratnik u bitkama protiv Rusa i da je bio ranjen sedamnaest puta. Najzad je pao u rusko zatočeništvo i odveden je na neko pusto ostrvo u Crnom moru. Po sklapanju primirja sam je sultan tražio od ruskog cara da bude oslobođen. Izvršena je razmjena zarobljenika i Karcula pušten u zamjenu za nekoliko ruskih oficira.
Stigao je u Stambol mršav i nedovoljno zacijeljen. Ušao u prvu aščinicu i pojeo cijeli jemek koji su imali. Prejeo se i ostao na mjestu mrtav. Barem je takav haber stigao u selo. I svi u to vjeruju i znaju da je tako završio veliki Karcula.
Kad neko spomene Karculu, meni se javlja slika iz ranog detinjstva. Možda mi je bilo petnaest ili šesnaest godina. Sjedio sam u uglu dućana u jednom malom kosovskom gradiću. Bila je rana jesen i na susjedovom krovu drijemali su golubovi. U dućan ulazi starac, naš prvi komšija, Turčin Sado:
- Bak, Gorče, bak !!!
Ispod kaputa vadi staru požutjelu gazetu. Samo dva lista i veliki naslov EMIN GORALI ŠAMPION. I nekoliko fotografija. Na jednoj Emin u našoj nošnji, staroj. Na drugoj u pehlivanskom k'spetu, krupan kao planina. I ispod nje - PARIS 19..godina.
Kasnije sam često pitao stare ljude u selu da mi bar nešto kažu o Karculi. Znali su samo da je bio veliki pehlivan, najveći u cijeloj Turskoj. I ništa više. Sve je ostalo zamotano, u magli. Cijela je naša prošlost takva. U legendama.
Sadik Idrizi Aljabak