Propisi o Postu
Uvjeti za post
Ukoliko se ispune sljedeći uvjeti musliman je obavezan postiti:
1. Islam: Dakle, da bi neko postio potrebno je da prije toga primi islam.
2. Pamet: Neuračunljiva osoba nee odgovarati za bilo koju obavezu.
3. Punoljetnost: Ovaj uvjet bi se prije mogao definirati kao spolna zrelost i sposobnost. Ibn Sirin kaže: “Djetetu treba narediti da klanja namaz čim razlikuje desnu od lijeve ruke, a post čim mogne postiti!” Hišam b. 'Urve je rekao: “Moj otac je naređivao djeci namaz čim su počeli raspoznavati stvari a post kada su ga mogli izvršiti!” (Gavdži, Es-Sijamu ve ahkamuhu, str. 27)
4. Zdravlje: Ukoliko je toliko bolestan da ne može da izvrši taj propis, onda se na njega ta dužnost ni ne odnosi. Ovo se odnosi i na trudnicu i na dojilju ukoliko se ustanovi da to smeta njenom ili zdravliu djeteta (Ukoliko ne poste dužni su nekada napostiti a nekada fidju-iskup dati).
5. Znanje: Ako bi, recimo, neko primio islam i živio u neislamskoj sredini, a da ga pri tom niko nije obavijestio o ovoj obavezi, s te osobe ta obaveza spada. (Vidi o tome: Eš-Šurunbulali, Meraki-l-felah, str. 577-578 i Ahmed et-Tahtavi, Hašijetu-t-Tahtavi 'ala Meraki-l-felah, 2/292.)
Ko nije dužan postiti?
Postiti nisu dužne sljedeće kategorije ljudi:
1. Nemusliman. On čak nije dužan napostiti dane provedene u nevjerstvu. Njegova obaveza je postiti od dana prelaska na islam.
2. Dijete sve dok ne postane šerijatski punoljetno. Jedino se preporučuje navikavanje na post od malih nogu, kako djetetu kada postane punoljetno, to ne bi pričinjavalo teškoću.
3. Neuračunljiva osoba. To isto važi i za senilnu osobu.
4 Stara osoba koja nije u stanju podnijeti post. Ona je, međutim, dužna dati fidju/iskup, tj. za svaki dan nahraniti po jednog siromaha.
5. Bolesna osoba. Bolesnik će nadokanditi post nakon ozdravljenja. Ukoliko je bolest stalna ili neizlječiva, onda će podijeliti fidju.
6. Trudnica i dojilja. One će napostiti propuštene dane čim se za to ukaže prilika.
7. Žena koja ima hajz/mjesečni ciklus ili nifas/stanje poslije poroda. One će, također, napostiti propuštene dane čim stignu.
8. Putnik. On će napostiti dan za dan kada se vrati kući.
9. Radnici u izuzetno teškim uvjetima. Ovdje se misli na radnike koji rade toliko teške fizićke poslove, koji im, ukoliko poste, mogu nanijeti veliku štetu. Oni će napostiti dan za dan ukoliko im se za to ukaže prilika. U protivnom će dati iskup-fidju.
10. Zatvorenici. Ovdje se misli na zatvorenike koji rade teške poslove. Ako se, pak, radi o doživotnoj robiji, na kojoj se rade vrlo teški poslovi, podijeliće se fidja.
11. Osoba koja je prisiljena da se omrsi. To se misli na osobu koja spašava nekoga iz požara, davljenja u vodi i slično. Ako je neophodno da se omrsi, ona će to učiniti i taj dan, kasnije, napostiti. (Vidi: Multeku-l-ebhur, 1/202-204; El-Ihtijar, 1/163-164; dr. Š. Ramić, cit. izvor, str. 19-20 i mr. M. Štulanović, cit. izvor, str. 14-15.)
Šta kvari post?
Brojne su radnje koje kvare post. One se dijele na dvije kategorije:
1. Radnje koje kvare post i za njih je dovoljno napostiti samo dan za dan.
2. Radnje koje kvare post, za koje nije dovoljno napostiti samo dan za dan, već je obavezan i keffaret/kazna. Keffaret je kazna koja podrazumijeva oslobađanje roba. Ako za to čovjek nema uvjeta, onda će uzastopno postiti 60 dana, uz obavezno napaštanje onog dana koji je propustio. Međutim, ako to ne može ispuniti, tek će, onda, nahraniti 60 siromaha.
1. Radnje koje kvare post i za koje je dovoljno samo napostiti dan za dan
Ako osoba koja zaposti učini neku od sljedećih radnji, dužna je napostiti:
- ako nešto pojede ili popije na prirodan način od onoga što inače posebno ne jede, svejedno da li to jelo ili piće bilo korisno organizmu ili, pak, štetno, kao npr.: so, brašno, pamuk, papir, zemlju i sl.
- ako mu se ubrizga hranjiva injekcija koja nadoknađuje hranu, jer se takve injekcije smatraju hranom i pićem,
- ako bi ubrizagao u uši ulje, vodu i slično,
- ako bi mu u grkljan dospjela kiša ili snijeg, ili voda dok uzima abdest i on je proguta,
- ako pokvari post, pa makar ne svojom voljom, recimo da muž natjera ženu na spolno općenje,
- ako prekine post, plašeći se za sebe ili za svoje zdravlje,
- ako jede namjerno, nakon što je nenamjerno nešto pojeo,
- ako iz zaborava izvrši polni akt sa svojom suprugom,
- ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno,
- ako osvane kao putnik, a zatim odluči ostati u svom mjestu, pa jede,
- ako putuje, nakon što je osvanuo mukimom/ kod kuće, pa jede,
- ako odluči prekinuti post, ne ručati i ne iftariti, pa, ipak, nastavi postiti, pa makar ništa ne pojeo ni popio,
- ako se iftari misleći da je vrijeme iftara nastupilo a onda ugleda da još sunce nije zašlo,
- ako bi polucirao u toku posta,
- ako bi pojeo nešto u toku posta od hrane što mu je ostalo iza zuba,
- ako bi, u toku posta, namjerno povratio. (Uporedi: Eš-Šurunbulali, Meraki-l-felah, str. 616-623; Et-Tahtavi, Hašijetu-t-Tahtavi, 2/337-344; dr. Šukri H. Ramić, Šerijatski propisi u vezi sa ramazanom i ramazanskim postom, Novi horizonti, br. 4, decembar, 1999.god, str. 20 i mr. Muharem Štulanović, Ramazanski post, str. 21-22.)
2. Radnje koje kvare post i za koje, uz napošćavanje, obavezno slijedi keffaret
Treba napomenuti da je stav hanefijskog mezheba da svako namjerno kvarenje posta, bilo da se izvrši spolnim aktom, jelom, pićem ili na drugi način, povlači za sobom obavezno napošćavanje, uz kaznu keffareta. (O tome vidi: El-Merginani, El-Hidaje, 1/120-122; El-Mevsili, El-Ihtijar, 1/169-171; El-Mejdani, El-Lubab, 1/157-158; Es-Sagirdži, El-Fikhu-l-hanefi ve edilletuhu, 1/368-370.)
Šta ne kvari post?
Post neće pokvariti sljedeći postupci:
- Kupanje i rashlađivanje, samo treba voditi računa da mu voda ne ode u grlo i da je ne proguta.
- Ispiranje usta i nosa, kao i pranje zuba četkicom ili misvakom. Ebu Hanife upozorava da će postač koji izapire usta i nos pokvariti post ako mu i nehotično voda ode niz grlo. Zato treba biti obazriv prilikom kupanja, izapiranja usta i nosa i pranja zuba.
- Puštanje krvi. Isto se odnosi i na davanje krvi za laboratorijske analize i slično.
- Primanje injekcije, bilo da se daje pod kožu ili venu, jer ne ulazi u unutrašnjost postača na prirodan način.
- Vađenje zuba, s tim svto mora strogo voditi računa da mu krv ili nešto drugo ne ode u grlo. Također, primanje injekcije prilikom vađenja zuba neće pokvariti post, budući da injekcija nije hranljiva i nije ušla prirodnim načinom kako ide hrana.
- Poljubac, ali pod uvjetom da ne izazove ejakulaciju ili spolni odnos. U hanefijskoj pravnoj školi poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali je, svakako, preporučljivo za vrijeme posta kloniti se toga. Isto je i sa dodirivanjem ruke i zagrljajem.
- Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči, uši i slično, pa čak kada bi okus toga osjetio postač i u grlu, jer tim načinom ne koristi prirodi način uzimanja hrane.
- Džunupluk. Naime, dozvoljeno je postaču da zaposti dok je džunub i da se okupa nakon pojave zore.
- Ako ženi prestane hajz i nifas, ona će zapostiti, pa makar se i ne stigla okupati prije zore i to joj neće anulirati post.
- Korištenje inhalatora, spreja za lakše disanje oboljelim od astme. (Provjeri: El-Hidaje, 1/120-121; Meraki-l-felah, str. 626628; El-Lubab, 1/156-157; Hašijetu-t-Tahtavi, 2/349352; Muhammed Mahmud es-Savvaf, Es-Sijamu fi-l-islam, str. 118-121; El-Fikhu-l-hanefi ve edilletuhu, 1/371-373; dr. Šukri Ramić, cit. izvor, str. 21 i mr. Muharem Štulanović, cit. izvor, str. 19-20.)
( Poglavlje iz knjige: RAMAZAN I TERAVIH NAMAZ U SVJETLU HANEFIJSKOG MEZHEBA,
Autor: mr. Šefik Kurdić
Izdavač:Islamska pedagoška akademija Zenica, 2002. god. )
Ukoliko se ispune sljedeći uvjeti musliman je obavezan postiti:
1. Islam: Dakle, da bi neko postio potrebno je da prije toga primi islam.
2. Pamet: Neuračunljiva osoba nee odgovarati za bilo koju obavezu.
3. Punoljetnost: Ovaj uvjet bi se prije mogao definirati kao spolna zrelost i sposobnost. Ibn Sirin kaže: “Djetetu treba narediti da klanja namaz čim razlikuje desnu od lijeve ruke, a post čim mogne postiti!” Hišam b. 'Urve je rekao: “Moj otac je naređivao djeci namaz čim su počeli raspoznavati stvari a post kada su ga mogli izvršiti!” (Gavdži, Es-Sijamu ve ahkamuhu, str. 27)
4. Zdravlje: Ukoliko je toliko bolestan da ne može da izvrši taj propis, onda se na njega ta dužnost ni ne odnosi. Ovo se odnosi i na trudnicu i na dojilju ukoliko se ustanovi da to smeta njenom ili zdravliu djeteta (Ukoliko ne poste dužni su nekada napostiti a nekada fidju-iskup dati).
5. Znanje: Ako bi, recimo, neko primio islam i živio u neislamskoj sredini, a da ga pri tom niko nije obavijestio o ovoj obavezi, s te osobe ta obaveza spada. (Vidi o tome: Eš-Šurunbulali, Meraki-l-felah, str. 577-578 i Ahmed et-Tahtavi, Hašijetu-t-Tahtavi 'ala Meraki-l-felah, 2/292.)
Ko nije dužan postiti?
Postiti nisu dužne sljedeće kategorije ljudi:
1. Nemusliman. On čak nije dužan napostiti dane provedene u nevjerstvu. Njegova obaveza je postiti od dana prelaska na islam.
2. Dijete sve dok ne postane šerijatski punoljetno. Jedino se preporučuje navikavanje na post od malih nogu, kako djetetu kada postane punoljetno, to ne bi pričinjavalo teškoću.
3. Neuračunljiva osoba. To isto važi i za senilnu osobu.
4 Stara osoba koja nije u stanju podnijeti post. Ona je, međutim, dužna dati fidju/iskup, tj. za svaki dan nahraniti po jednog siromaha.
5. Bolesna osoba. Bolesnik će nadokanditi post nakon ozdravljenja. Ukoliko je bolest stalna ili neizlječiva, onda će podijeliti fidju.
6. Trudnica i dojilja. One će napostiti propuštene dane čim se za to ukaže prilika.
7. Žena koja ima hajz/mjesečni ciklus ili nifas/stanje poslije poroda. One će, također, napostiti propuštene dane čim stignu.
8. Putnik. On će napostiti dan za dan kada se vrati kući.
9. Radnici u izuzetno teškim uvjetima. Ovdje se misli na radnike koji rade toliko teške fizićke poslove, koji im, ukoliko poste, mogu nanijeti veliku štetu. Oni će napostiti dan za dan ukoliko im se za to ukaže prilika. U protivnom će dati iskup-fidju.
10. Zatvorenici. Ovdje se misli na zatvorenike koji rade teške poslove. Ako se, pak, radi o doživotnoj robiji, na kojoj se rade vrlo teški poslovi, podijeliće se fidja.
11. Osoba koja je prisiljena da se omrsi. To se misli na osobu koja spašava nekoga iz požara, davljenja u vodi i slično. Ako je neophodno da se omrsi, ona će to učiniti i taj dan, kasnije, napostiti. (Vidi: Multeku-l-ebhur, 1/202-204; El-Ihtijar, 1/163-164; dr. Š. Ramić, cit. izvor, str. 19-20 i mr. M. Štulanović, cit. izvor, str. 14-15.)
Šta kvari post?
Brojne su radnje koje kvare post. One se dijele na dvije kategorije:
1. Radnje koje kvare post i za njih je dovoljno napostiti samo dan za dan.
2. Radnje koje kvare post, za koje nije dovoljno napostiti samo dan za dan, već je obavezan i keffaret/kazna. Keffaret je kazna koja podrazumijeva oslobađanje roba. Ako za to čovjek nema uvjeta, onda će uzastopno postiti 60 dana, uz obavezno napaštanje onog dana koji je propustio. Međutim, ako to ne može ispuniti, tek će, onda, nahraniti 60 siromaha.
1. Radnje koje kvare post i za koje je dovoljno samo napostiti dan za dan
Ako osoba koja zaposti učini neku od sljedećih radnji, dužna je napostiti:
- ako nešto pojede ili popije na prirodan način od onoga što inače posebno ne jede, svejedno da li to jelo ili piće bilo korisno organizmu ili, pak, štetno, kao npr.: so, brašno, pamuk, papir, zemlju i sl.
- ako mu se ubrizga hranjiva injekcija koja nadoknađuje hranu, jer se takve injekcije smatraju hranom i pićem,
- ako bi ubrizagao u uši ulje, vodu i slično,
- ako bi mu u grkljan dospjela kiša ili snijeg, ili voda dok uzima abdest i on je proguta,
- ako pokvari post, pa makar ne svojom voljom, recimo da muž natjera ženu na spolno općenje,
- ako prekine post, plašeći se za sebe ili za svoje zdravlje,
- ako jede namjerno, nakon što je nenamjerno nešto pojeo,
- ako iz zaborava izvrši polni akt sa svojom suprugom,
- ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno,
- ako osvane kao putnik, a zatim odluči ostati u svom mjestu, pa jede,
- ako putuje, nakon što je osvanuo mukimom/ kod kuće, pa jede,
- ako odluči prekinuti post, ne ručati i ne iftariti, pa, ipak, nastavi postiti, pa makar ništa ne pojeo ni popio,
- ako se iftari misleći da je vrijeme iftara nastupilo a onda ugleda da još sunce nije zašlo,
- ako bi polucirao u toku posta,
- ako bi pojeo nešto u toku posta od hrane što mu je ostalo iza zuba,
- ako bi, u toku posta, namjerno povratio. (Uporedi: Eš-Šurunbulali, Meraki-l-felah, str. 616-623; Et-Tahtavi, Hašijetu-t-Tahtavi, 2/337-344; dr. Šukri H. Ramić, Šerijatski propisi u vezi sa ramazanom i ramazanskim postom, Novi horizonti, br. 4, decembar, 1999.god, str. 20 i mr. Muharem Štulanović, Ramazanski post, str. 21-22.)
2. Radnje koje kvare post i za koje, uz napošćavanje, obavezno slijedi keffaret
Treba napomenuti da je stav hanefijskog mezheba da svako namjerno kvarenje posta, bilo da se izvrši spolnim aktom, jelom, pićem ili na drugi način, povlači za sobom obavezno napošćavanje, uz kaznu keffareta. (O tome vidi: El-Merginani, El-Hidaje, 1/120-122; El-Mevsili, El-Ihtijar, 1/169-171; El-Mejdani, El-Lubab, 1/157-158; Es-Sagirdži, El-Fikhu-l-hanefi ve edilletuhu, 1/368-370.)
Šta ne kvari post?
Post neće pokvariti sljedeći postupci:
- Kupanje i rashlađivanje, samo treba voditi računa da mu voda ne ode u grlo i da je ne proguta.
- Ispiranje usta i nosa, kao i pranje zuba četkicom ili misvakom. Ebu Hanife upozorava da će postač koji izapire usta i nos pokvariti post ako mu i nehotično voda ode niz grlo. Zato treba biti obazriv prilikom kupanja, izapiranja usta i nosa i pranja zuba.
- Puštanje krvi. Isto se odnosi i na davanje krvi za laboratorijske analize i slično.
- Primanje injekcije, bilo da se daje pod kožu ili venu, jer ne ulazi u unutrašnjost postača na prirodan način.
- Vađenje zuba, s tim svto mora strogo voditi računa da mu krv ili nešto drugo ne ode u grlo. Također, primanje injekcije prilikom vađenja zuba neće pokvariti post, budući da injekcija nije hranljiva i nije ušla prirodnim načinom kako ide hrana.
- Poljubac, ali pod uvjetom da ne izazove ejakulaciju ili spolni odnos. U hanefijskoj pravnoj školi poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali je, svakako, preporučljivo za vrijeme posta kloniti se toga. Isto je i sa dodirivanjem ruke i zagrljajem.
- Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči, uši i slično, pa čak kada bi okus toga osjetio postač i u grlu, jer tim načinom ne koristi prirodi način uzimanja hrane.
- Džunupluk. Naime, dozvoljeno je postaču da zaposti dok je džunub i da se okupa nakon pojave zore.
- Ako ženi prestane hajz i nifas, ona će zapostiti, pa makar se i ne stigla okupati prije zore i to joj neće anulirati post.
- Korištenje inhalatora, spreja za lakše disanje oboljelim od astme. (Provjeri: El-Hidaje, 1/120-121; Meraki-l-felah, str. 626628; El-Lubab, 1/156-157; Hašijetu-t-Tahtavi, 2/349352; Muhammed Mahmud es-Savvaf, Es-Sijamu fi-l-islam, str. 118-121; El-Fikhu-l-hanefi ve edilletuhu, 1/371-373; dr. Šukri Ramić, cit. izvor, str. 21 i mr. Muharem Štulanović, cit. izvor, str. 19-20.)
( Poglavlje iz knjige: RAMAZAN I TERAVIH NAMAZ U SVJETLU HANEFIJSKOG MEZHEBA,
Autor: mr. Šefik Kurdić
Izdavač:Islamska pedagoška akademija Zenica, 2002. god. )
Kako i kada je propisan post?
Vrste posta
S obzirom na obaveznost post se dijeli na: obavezni (fard) i dobrovoljni (tetavvu'). Detaljnija podijela kaže da post može biti obavezan (vadžib), preporučen (mustehab), zabranjen (muharrem) i pokuđen (mekruh).
Obavezni post (fard, odnosno vadžib) može biti:
- Fardi-'ajn, odnosno obavezna dužnost koju je Allah, dž.š., propisao svakom pojedincu i koja se mora obaviti u za to propisanom vremenu. Takva je obaveza post u toku ramazana.
- Post je obavezan i u slučaju postojanja određenog razIoga zbog koga je Allah Uzvišeni propisao da se mora postiti: post s ciljem izvršavanja keffareta (iskupa), kao što su: keffaret za krivokletstvo, keffaret za puštanje žene putem zihara, keffaret u slučaju ubistva greškom i sl.
- Konačno, postoji i obavezni post kojim osoba obaveže samu sebe: radi se o zavjetnom postu.
Počećemo sa prvom vrstom, tj. postom u toku mjeseca ramazana, jer on ima najveću važnost u islamu i životu muslimana.
Ramazanski post - jedan od stubova islama
Post u toku mjeseca ramazana sveta je dužnost, jedan od islamskih ibadeta i pet stupova na kojima stoji zgrada islama.
Obaveznost ramazanskog posta utvrđena je Kur'anom, sunnetom i idžma'om:
Kur'an kaže:
“O vjernici! Propisuje varn se post, kao što je Jpropisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to određeni broj dana... (El-Bekare, 183. - 184.)
"U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana,, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i, razlikovarrja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće neka ga u postu provede...” (El-Bekare, 185.)
U okviru poznatog "Džibrilovog hadisa" Omer, r.a., prenosi riječi Resulullaha, s.a.v.s.:
"Islam je da svjedočiš da je samo Allah bog i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, dijeliš zekat, postiš ramazan i obaviš hadž ako si u mogućnosti."1
Slično se kaže i u hadisu koji prenosi Ibn Omer: "Islam se temelji na pet stvari: ..." (Mutefekun alejh), među ovih pet stvari spomenut je i post u toku ramazana.
Ebu Hurejre prenosi sljedeći hadis:
"Jedan je beduin došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i kazao: 'Uputi me šta da radim da bih ušao u Džennet.' On mu je rekao: 'Obožavaj Allaha i nemoj mu nikoga ravnim smatrati (...) i posti ramazan..." (Mutefekun alejh)
Neki čovjek iz Nedžda - prenosi Talha ibn Abdullah - došao je i pitao šta je islam. Poslanik, a.s., naveo mu je pet namaza, a potom i post ramazana. Čovjek je upitao: "Jesam li dužan još nešto?"- a Vjerovjesnik, a.s., mu kazao je: "Ne, osim ako dobrovoljno ne želiš...” (Mutefekun alejh)
Sve zbirke hadisa prenose veliki broj hadisa o ovoj temi i svi su mutevatir po smislu.
Svi muslimani, bilo kojoj pravnoj školi ili skupini pripadali, kroz cijelo vrijeme od doba poslanstva do danas bili su složni da je ramazanski post stroga dužnost za svakog muslimana koji podliježe toj dužnosti. Niko nije u proteklim a ni u novijim vremenima u pogledu kazanoga odstupao. ("Bidajetu-l- mudžtehid", lbn Rušd, Bejrut, 5/126)
Post je dužnost čije je utemeljenje do krajnje mjere izvjesno i poznato tako da nema bilo kakve potrebe za raspravom i dokazivanjem.
Na temelju kazanoga islamski učenjaci jednoglasni su u stavu da je osoba koja poriče obaveznost ramazanskog posta, sumnja u nju ili je omalovažava nevjernik i otpadnik od vjere, jer to ne znači ništa drugo nego iznošenje laži na Allaha i Poslanika i otvoreno odricanje od vjere islama.
Izuzetak u ovome slučaju može biti samo osoba koja je tek prihvatila islam tako da nije imala vremena upoznati se sa vjerskim dužnostima. Takvoj se osobi pruža prilika da nauči ono što nije znala, a što je dužna učiniti i u šta ju je zajednica muslimana dužna uputiti, naročito oni koji su u najbližoj vezi sa takvom osobom.
Kada je propisan post?
Kao i većina islamskih propisa post je naređen poslije Hidžre, u Medini.
Mekanski period bio je vrijeme ukorijenjenja i ućvršćenja vjerovanja u Allaha, Jednoga i Jedinoga, period učvršćenja moralnih vrijednosti, te ćišćenje vjerskih i moralnih ostataka iz prijeislamskog perioda koji nisu bili u skladu sa islamom.
Poslije Hidžre, međutim, muslimani su već postali zajednica kojoj se Kur'an obraća sa: "0 vjernici!", i tada bivaju propisane dužnosti, kazne i propisi, između kojih je i post.
U Mekki je propisan samo namaz, zbog posebne važnosti koju ima. Namaz je propisan u noći isra'a desete godine poslanstva - po najpretežnijem mišljenju. Pet ili više godina poslije propisan je post, tj. druge godine po Hidžri, a iste godine propisan je i džihad. Vjerovjesnik, s.a.v.s., postio je devet ramazana. (“Zadul-mead”, 2/30)
“Budući da je odvikavanje od navika i prohtjeva jedna od najtežih stvari, post je propisan tek poslije Hidžre onda kada se u dušama ljudi učvrstila vjera u Allaha Jednoga i Jedinoga i namaz i kada su ljudi svikli pokoravati se kur'anskim odredbama. Tako se na post prešlo postepeno." (“Zadul-mead”, 2/30)
Kako je teklo propisivanje posta?
Post je propisan u dvije etape:
U prvoj etapi osoba koja je dužna postiti i koja je u mogućnosti mogla je birati između dvije stvari: da posti, što je bolje, ili da ne posti, ali da plaća fidju u vidu hranjenja jednog siromaha. Onaj ko bi dao više od toga bilo bi bolje. U Kur'anu o navedenom stoji:
"O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to određeni broj dana a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.” (El-Bekare, 183. - 184.)
Tako su oni koji su htjeli postili, a drugi su mrsili i plaćali fidju.
U drugoj etapi post je propisan kao obavezan i dokinuta je mogućnost izbora koju je kao olakšavajuću okolnost nudio prethodni ajet i objavljen je sljedeći ajet:
"U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće
neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana -naposti. - Allah želi da vom olakša, a ne da poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam, je ukazao na Pravi put, da zahvalni budete."
(El-Bekare, 185.)
"Nakon što je objavljeno: 'Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane' - onaj ko je želio mogao je ne postiti i plaćati fidju, sve dok nije objavljen sljedeći ajet koji je dokinuo ovaj predhodni" - kazao je Seleme bin El-Ekve', kako stoji zabilježeno kod Buharije i Muslima. (Muttefekun ,alejh, "El-Lu'lu'u vel-Merdžan", br. 766.)
U jednoj predaji koju bilježi Muslim stoji da je tako bilo dok nije objavljeno:
“Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede.”
"Uobičajeno je bilo da se posti deseti dan muharrema - veli Aiša, r.a. - a kada je objavljeno da se posti ramazan ko je htio postio je a ko je htio - mrsio je." Slično bilježi i Buharija od Abdullaha bin Omera i Abdullaha bin Mes'uda.
Dakle Allah, dž..š., onome ko je zdrav i kod kuće naredio je da obavezno posti a bolesnome i putniku dao je kao olakšavajuću mogućnost da ne poste. To je, dakle, mudri metod kojim je islam propisivao zakone, svejedno da li se radilo o propisivanju obaveza ili zabrana. To je metod postupnosti koji ima za cilj olakšavanje, a ne otežavanje.
Druga, obavezujuća etapa, - o kojoj je riječ - takoder je imala dva maha, od kojih je prvi karakterisalo obavezivanje, a drugi olakšavanje. Naime, ashabi su u prvi mah jeli, pili i osamljivali se sa ženama dok ne bi zaspali ili klanjali jaciju. Kada bi zaspali, odnosno klanjli jacijau namaz ništa od toga im nije bilo dopušteno do sljedeće noći. Tako je jedan ensarija radio cijeli dan i kada je došlo vrijeme iftara njegova žena mu je krenula pripremati hranu, a njega je u međuvremenu savladao umor i on je zaspao ne jevši ništa. Sljedećeg dana spomenuti ensarija se onesvijestio uslijed malaksalosti.
Također se prenosi kako su neki ashabi, među kojima Omer i Ka'ab bin Malik, uživali sa svojim ženama nakon što bi zaspali oni ili njihove žene, što im je teško padalo te su se požalili Vjerovjesniku, s.a.v.s. Poslije je objavljen sljedeći ajet, kojim su konačno zaokružene odredbe o postu:
"Dopušta vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo leško, pa, je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajle s njima rrt želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili. " (El-Bekare, 187.)
Ovaj ajet mnogo je obradovao muslimane jer im je njime dopušteno da se sastaju sa svojim ženama, jedu i piju tokom cijele noći, odnosno do pojave zore. Ovim ajetom ukazana im je milost, pružena olakšica i oproštena prethodno učinjena prekoračenja.
(Poglavlje iz knjige: PROPISI O POSTU,
Autor: dr. Jusuf El-KardaviIzdavač: Medžlis IZ-e Tuzla, 2001. god)
S obzirom na obaveznost post se dijeli na: obavezni (fard) i dobrovoljni (tetavvu'). Detaljnija podijela kaže da post može biti obavezan (vadžib), preporučen (mustehab), zabranjen (muharrem) i pokuđen (mekruh).
Obavezni post (fard, odnosno vadžib) može biti:
- Fardi-'ajn, odnosno obavezna dužnost koju je Allah, dž.š., propisao svakom pojedincu i koja se mora obaviti u za to propisanom vremenu. Takva je obaveza post u toku ramazana.
- Post je obavezan i u slučaju postojanja određenog razIoga zbog koga je Allah Uzvišeni propisao da se mora postiti: post s ciljem izvršavanja keffareta (iskupa), kao što su: keffaret za krivokletstvo, keffaret za puštanje žene putem zihara, keffaret u slučaju ubistva greškom i sl.
- Konačno, postoji i obavezni post kojim osoba obaveže samu sebe: radi se o zavjetnom postu.
Počećemo sa prvom vrstom, tj. postom u toku mjeseca ramazana, jer on ima najveću važnost u islamu i životu muslimana.
Ramazanski post - jedan od stubova islama
Post u toku mjeseca ramazana sveta je dužnost, jedan od islamskih ibadeta i pet stupova na kojima stoji zgrada islama.
Obaveznost ramazanskog posta utvrđena je Kur'anom, sunnetom i idžma'om:
Kur'an kaže:
“O vjernici! Propisuje varn se post, kao što je Jpropisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to određeni broj dana... (El-Bekare, 183. - 184.)
"U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana,, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i, razlikovarrja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće neka ga u postu provede...” (El-Bekare, 185.)
U okviru poznatog "Džibrilovog hadisa" Omer, r.a., prenosi riječi Resulullaha, s.a.v.s.:
"Islam je da svjedočiš da je samo Allah bog i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, dijeliš zekat, postiš ramazan i obaviš hadž ako si u mogućnosti."1
Slično se kaže i u hadisu koji prenosi Ibn Omer: "Islam se temelji na pet stvari: ..." (Mutefekun alejh), među ovih pet stvari spomenut je i post u toku ramazana.
Ebu Hurejre prenosi sljedeći hadis:
"Jedan je beduin došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i kazao: 'Uputi me šta da radim da bih ušao u Džennet.' On mu je rekao: 'Obožavaj Allaha i nemoj mu nikoga ravnim smatrati (...) i posti ramazan..." (Mutefekun alejh)
Neki čovjek iz Nedžda - prenosi Talha ibn Abdullah - došao je i pitao šta je islam. Poslanik, a.s., naveo mu je pet namaza, a potom i post ramazana. Čovjek je upitao: "Jesam li dužan još nešto?"- a Vjerovjesnik, a.s., mu kazao je: "Ne, osim ako dobrovoljno ne želiš...” (Mutefekun alejh)
Sve zbirke hadisa prenose veliki broj hadisa o ovoj temi i svi su mutevatir po smislu.
Svi muslimani, bilo kojoj pravnoj školi ili skupini pripadali, kroz cijelo vrijeme od doba poslanstva do danas bili su složni da je ramazanski post stroga dužnost za svakog muslimana koji podliježe toj dužnosti. Niko nije u proteklim a ni u novijim vremenima u pogledu kazanoga odstupao. ("Bidajetu-l- mudžtehid", lbn Rušd, Bejrut, 5/126)
Post je dužnost čije je utemeljenje do krajnje mjere izvjesno i poznato tako da nema bilo kakve potrebe za raspravom i dokazivanjem.
Na temelju kazanoga islamski učenjaci jednoglasni su u stavu da je osoba koja poriče obaveznost ramazanskog posta, sumnja u nju ili je omalovažava nevjernik i otpadnik od vjere, jer to ne znači ništa drugo nego iznošenje laži na Allaha i Poslanika i otvoreno odricanje od vjere islama.
Izuzetak u ovome slučaju može biti samo osoba koja je tek prihvatila islam tako da nije imala vremena upoznati se sa vjerskim dužnostima. Takvoj se osobi pruža prilika da nauči ono što nije znala, a što je dužna učiniti i u šta ju je zajednica muslimana dužna uputiti, naročito oni koji su u najbližoj vezi sa takvom osobom.
Kada je propisan post?
Kao i većina islamskih propisa post je naređen poslije Hidžre, u Medini.
Mekanski period bio je vrijeme ukorijenjenja i ućvršćenja vjerovanja u Allaha, Jednoga i Jedinoga, period učvršćenja moralnih vrijednosti, te ćišćenje vjerskih i moralnih ostataka iz prijeislamskog perioda koji nisu bili u skladu sa islamom.
Poslije Hidžre, međutim, muslimani su već postali zajednica kojoj se Kur'an obraća sa: "0 vjernici!", i tada bivaju propisane dužnosti, kazne i propisi, između kojih je i post.
U Mekki je propisan samo namaz, zbog posebne važnosti koju ima. Namaz je propisan u noći isra'a desete godine poslanstva - po najpretežnijem mišljenju. Pet ili više godina poslije propisan je post, tj. druge godine po Hidžri, a iste godine propisan je i džihad. Vjerovjesnik, s.a.v.s., postio je devet ramazana. (“Zadul-mead”, 2/30)
“Budući da je odvikavanje od navika i prohtjeva jedna od najtežih stvari, post je propisan tek poslije Hidžre onda kada se u dušama ljudi učvrstila vjera u Allaha Jednoga i Jedinoga i namaz i kada su ljudi svikli pokoravati se kur'anskim odredbama. Tako se na post prešlo postepeno." (“Zadul-mead”, 2/30)
Kako je teklo propisivanje posta?
Post je propisan u dvije etape:
U prvoj etapi osoba koja je dužna postiti i koja je u mogućnosti mogla je birati između dvije stvari: da posti, što je bolje, ili da ne posti, ali da plaća fidju u vidu hranjenja jednog siromaha. Onaj ko bi dao više od toga bilo bi bolje. U Kur'anu o navedenom stoji:
"O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to određeni broj dana a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.” (El-Bekare, 183. - 184.)
Tako su oni koji su htjeli postili, a drugi su mrsili i plaćali fidju.
U drugoj etapi post je propisan kao obavezan i dokinuta je mogućnost izbora koju je kao olakšavajuću okolnost nudio prethodni ajet i objavljen je sljedeći ajet:
"U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće
neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana -naposti. - Allah želi da vom olakša, a ne da poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam, je ukazao na Pravi put, da zahvalni budete."
(El-Bekare, 185.)
"Nakon što je objavljeno: 'Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane' - onaj ko je želio mogao je ne postiti i plaćati fidju, sve dok nije objavljen sljedeći ajet koji je dokinuo ovaj predhodni" - kazao je Seleme bin El-Ekve', kako stoji zabilježeno kod Buharije i Muslima. (Muttefekun ,alejh, "El-Lu'lu'u vel-Merdžan", br. 766.)
U jednoj predaji koju bilježi Muslim stoji da je tako bilo dok nije objavljeno:
“Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede.”
"Uobičajeno je bilo da se posti deseti dan muharrema - veli Aiša, r.a. - a kada je objavljeno da se posti ramazan ko je htio postio je a ko je htio - mrsio je." Slično bilježi i Buharija od Abdullaha bin Omera i Abdullaha bin Mes'uda.
Dakle Allah, dž..š., onome ko je zdrav i kod kuće naredio je da obavezno posti a bolesnome i putniku dao je kao olakšavajuću mogućnost da ne poste. To je, dakle, mudri metod kojim je islam propisivao zakone, svejedno da li se radilo o propisivanju obaveza ili zabrana. To je metod postupnosti koji ima za cilj olakšavanje, a ne otežavanje.
Druga, obavezujuća etapa, - o kojoj je riječ - takoder je imala dva maha, od kojih je prvi karakterisalo obavezivanje, a drugi olakšavanje. Naime, ashabi su u prvi mah jeli, pili i osamljivali se sa ženama dok ne bi zaspali ili klanjali jaciju. Kada bi zaspali, odnosno klanjli jacijau namaz ništa od toga im nije bilo dopušteno do sljedeće noći. Tako je jedan ensarija radio cijeli dan i kada je došlo vrijeme iftara njegova žena mu je krenula pripremati hranu, a njega je u međuvremenu savladao umor i on je zaspao ne jevši ništa. Sljedećeg dana spomenuti ensarija se onesvijestio uslijed malaksalosti.
Također se prenosi kako su neki ashabi, među kojima Omer i Ka'ab bin Malik, uživali sa svojim ženama nakon što bi zaspali oni ili njihove žene, što im je teško padalo te su se požalili Vjerovjesniku, s.a.v.s. Poslije je objavljen sljedeći ajet, kojim su konačno zaokružene odredbe o postu:
"Dopušta vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo leško, pa, je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajle s njima rrt želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili. " (El-Bekare, 187.)
Ovaj ajet mnogo je obradovao muslimane jer im je njime dopušteno da se sastaju sa svojim ženama, jedu i piju tokom cijele noći, odnosno do pojave zore. Ovim ajetom ukazana im je milost, pružena olakšica i oproštena prethodno učinjena prekoračenja.
(Poglavlje iz knjige: PROPISI O POSTU,
Autor: dr. Jusuf El-KardaviIzdavač: Medžlis IZ-e Tuzla, 2001. god)