Omladina sela Kruševa 2010
"Na mladima svet ostaje" je poznata izreka koja ne važi kod nas. Nakon okončanja rata na Kosovu, pa sve do današnjeg dana nije se zaustavila reka iseljavanja mladih u regionu Gore. I ranije je bilo odlaska ali se išlo na gurbet, ljudi su se vraćali u svoja rodna mesta.
Dosta omladinaca sela Kruševo je na određeno vreme napustilo selo tražeći posao i završavajući razne škole.
Opština Dragaš ništa konkretno ne preduzima kako bi se migracija mladih smanjila i zaustavila, i kako bi mladi ostajali u svojim mestima. Opština nema informacije koliko ljudi, a pogotovo omladine migrira u druge zemlje regiona i Zapadne Evrope. Postoje mnogo pitanja na koje nema odgovora.
Stanje je alarmantno i treba se podhitno nešto preduzeti kako bi se proces migracije zaustavio!!!
Slika ispod je neka vrsta statistike za omladinu sela Kruševo od 15.-30.godina, ali nije obuhvaćena ženska omladina, zbog nedostupnosti informacija, i stalnih promena ( udaja u druga sela ).
Dosta omladinaca sela Kruševo je na određeno vreme napustilo selo tražeći posao i završavajući razne škole.
Opština Dragaš ništa konkretno ne preduzima kako bi se migracija mladih smanjila i zaustavila, i kako bi mladi ostajali u svojim mestima. Opština nema informacije koliko ljudi, a pogotovo omladine migrira u druge zemlje regiona i Zapadne Evrope. Postoje mnogo pitanja na koje nema odgovora.
Stanje je alarmantno i treba se podhitno nešto preduzeti kako bi se proces migracije zaustavio!!!
Slika ispod je neka vrsta statistike za omladinu sela Kruševo od 15.-30.godina, ali nije obuhvaćena ženska omladina, zbog nedostupnosti informacija, i stalnih promena ( udaja u druga sela ).
Porodice u Kruševu
Pogled na Kruševo
Do propasti Otomanske Turske 1912. godine Gora je bila geografska i duhovna cjelina, a nakon toga našla se na mjestu gdje se uspostavljala granica između Albanije i Srbije. Londonskim mirom kojim je izvršena podjela teritorija, potvrđena Bukureškim dogovorom 1913. godine, devet goranskih sela je pripalo Albaniji. Konačna podijela je uslijedila marta 1923. godine kada je uspostavljena definitivna granica između Albanije i Kraljevine SHS. Ovom podijelom najveći dio Gore pripao je Kraljevini Jugoslaviji (21 selo), a manji dio Albaniji (9 sela). Kasnije su, poslije Drugog svjetskog rata, dva sela (Urvič i Jelovjane) pripala Makedoniji.
U sastav Kraljevine SHS ušla su sljedeća goranska sela: Resteljica, Brod, Kruševo, Globočica, Zljipotok, Vraništa, Mljike, Orčuša, Baćka, Dikance, Kukaljane, Ljubošta, Lještane, Radeša, Dragaš (Krakošta), Dovnji Krstec, Gornji Krstec, Dovnja Rapča i Gornja Rapča.
Albaniji su pripala goranska naselja: Šištejec (Shishtavec), Borje, Zapod, Pakiša, Orgosta, Orešek, Crnoljevo, Košarište i Očikle.
U Makedoniji, sa južne strane Šar-planine, u Pologu, nalaze se Urvič i Jelovjane, dva
goranska („torbeška“) sela, čiji su stanovnici uglavnom Gorani (doseljeni ovdje krajem XVIII vijeka) ili potpuno goranizirani doseljenici iz drugih krajeva.
U jesen 1912. godine počinje Prvi balkanski rat kada Goru zaposjeda srpska vojska. Gora se našla na poprištu oružanih sukoba koji su se vodili na liniji uspostavljanja granice između Srbije i Albanije. Srpska vojska je vršila represalije prema albanskim pobunjenicima tokom uspostavljanja granice, ali ne samo prema njima već i prema civilnom stanovništvu. O tome je sa ogorčenjem pisao Dimitrije Tucović u svojoj brošuri Srbija i Arbanija - kritika zavojevačke politike srpske buržoazije. Bogumil Hrabak navodi riječi jednog srpskog oficira iz 10. puka da su “još za vreme proterivanja diverzanata, arbanaška sela u Opolju bila izložena represalijama zbog učešća toga življa u borbama protiv srpskih jedinica.”
U septembru 1913. godine izbila je albanska pobuna koja nije zaobišla ni Goru. Neki su historičari ovo nazvali Trećim balkanskim ratom. Tucović je o tome pisao : ”i kada je buna izbila, vlada je preko zastupnika ministra spoljašnjih dela izjavila da će Arbanasi biti ‘primerno kažnjeni’, buržoaska štampa je tražila istrebljenje bez milosti, a vojska je izvršavala. Arbanaska sela, iz kojih su ljudi bili blagovremeno izbegli, behu pretvorena u zgarišta. To behu u isto vreme varvarski krematorijumi u kojima je sagorelo stotinama živih žena i dece. I dokle su ustanici zarobljene srpske oficire i vojnike razoružavali i puštali, dotle srpska soldateska nije štedela ni njihovu decu, žene i bolesne.”
Tokom ovih operacija za uspostavljanje granice prema Albaniji, srpska vojska je izvršila i nekoliko masakara nad nedužnim i preplašenim stanovništvom Gore. To je još više pojačalo nesigurnost i ubrzalo iseljavanje u Tursku koje će u narednim godinama poprimiti dimenzije egzodusa. Najveći masakr je izvršen u Restelici gdje je ubijeno 13 mještana (i danas o tome svjedoče mezarluci Javori). Pojedinci koji su preživjeli ovaj masakr kasnije su pričali da su vojsci davali zlato da bi bili pošteđeni. U Kruševu je ubijeno 9 članova porodice Gazi (Mola Arif Kruša) među kojima i djece od po nekoliko godina. U „Službenom izvještaju velikih sila“ koji je pripremio Leo Freundlich, a koji je objavljen u decembru 1913. godine, pored zločina izvršenih u Ljumi i Debru, pominje se masakar izvršen nad porodicom Hadži Ibrahima iz Kruševa. U Izvještaju stoji da su ovi zločini izvršeni nakon amnestije a po nalogu sekretara srpske Vlade u Prizrenu. Ističe se da je pored Hadži Ibrahima još „osam članova, među kojima su tri žene i jednogodišnja beba, dvije četvorogodišnje djevojčice i jedna šestogodišnja djevojčica, ubijeni hladnokrvno od strane soldateske.“In Krusheva, on the orders of Loglop, secretary of the Serb Government in Prizren, the family of Haxhi Ibrahimi, composed of eight members, among whom were three women and a one-year-old baby, two four-year-old girls and one six-year-old girl, were killed in cold blood by the soldateska.)
Kasnije se, 1959. godine, kompletna porodica Hadži Ibrahima - Gazi ( sin i unuci Mola Arifa) iselila u Tursku gdje i danas živi.
U jesen 1917. godine dogodio se najveći muhadžirluk. Samo je iz Kruševa u dva dana iselilo 70 porodica. Iz Restelice, Zlipotoka i Broda mnogo više. Od 118 domaćinstava, koje pominje Jastrebov 70-tih godina XIX vijeka, u Kruševu je 1918. ostalo svega 8. Brod, koji je do balkanskih ratova bio varošica sa mnogobrojnim dućanima, doživljava masovno iseljavanje. Većina odlazi u Tursku, mada je bilo i onih koji su se zaustavili u Tetovu i Skoplju. (Danas u Turskoj živi nekoliko hiljada ljudi porijeklom iz Broda a u Skoplju gotovo 400 porodica. Kruševljani i Resteljičani su se nastanili na obali Crnog mora u selu Jalikej, u blizini Čataldže.)
Period od 1956 – 1966 je zapamćen po surovoj vladavini Aleksandra Rankovića. Tada se dogodio još jedan veliki iseljenički talas (muhadžirluk) prema Turskoj. I ovoga puta najviše iseljenih je bilo iz Broda (u kojem se na popisu stanovništva 1953. godine 80% stanovnika deklarisalo kao Turci), zatim iz Kukaljana, Rapče, Zljipotoka, Kruševa, dok je iz ostalih sela bilo manje iseljenih.
Prije nego što su stigli u Tursku, morali su “presjedati” u Makedoniji. Isto tako svi su morali promijeniti svoja prezimena i dodati turske nastavke - lar, oglu, lardan i sl. Neki, koji su se popišmanili i ostali, zadržali su prezimena sa turskim nastavkom (Hasanlar, Begler, Muratoglu, Mahmutlardan, Ahmetlerden, Ajdarlar i dr). Ovdje je i kraj iseljavanjima (muhadžirluku) prema Turskoj.
Isecak iz doktorske disertacije Sadika Idrizi
Prezimena Porodica Odakle su došli
1. Dželjo Rušitovci Restelica
2. Brenoli Čaljani Čalje Albanija
3. Ramadani Topoljci Topoljane Albanija
4. Toro Šarofci Kruševo
5. Haruni Sejfidinovci Restelica
6. Hodža Prcanovci Kruševo
7. Hodža Muaremovci Kruševo
8. Hodža Aljimanovci Kruševo
9. Idrizi Aljabakovci Kruševo
10. Omeri Aljabakovci Kruševo
11. Osmani Durovci Kruševo
12. Isljami Dakinci Kruševo
13. Bečirler Fetišovci Globočica
14. Mustafa Mustafinci, Gajtanarovci Kruševo
15. Seferi Saljiovci Kruševo
16. Nedžipi Nedžipovci Kruševo
17. Dute Dutevci Kruševo
18. Bero Berovci Kruševo
19. Dauti ------- ZliPotok
20. Abidini Abidninovci Bačka
21. Šerifi Kendovci, Biljovci Kruševo
22. Sopi Bilalovci Topoljane Albanija
23. Kuši Kušinci Restelica
24. Omerović deo porodice Seferi Kruševo
25. Ilijazi Ljupani Kruševo
26. Behljulji Ljupani Kruševo
27. Sejrani Dželjkovci Topoljane Albanija
28. Hasani ------ Orčusa
29. Aginski Sejfidinovci Restelica
U sastav Kraljevine SHS ušla su sljedeća goranska sela: Resteljica, Brod, Kruševo, Globočica, Zljipotok, Vraništa, Mljike, Orčuša, Baćka, Dikance, Kukaljane, Ljubošta, Lještane, Radeša, Dragaš (Krakošta), Dovnji Krstec, Gornji Krstec, Dovnja Rapča i Gornja Rapča.
Albaniji su pripala goranska naselja: Šištejec (Shishtavec), Borje, Zapod, Pakiša, Orgosta, Orešek, Crnoljevo, Košarište i Očikle.
U Makedoniji, sa južne strane Šar-planine, u Pologu, nalaze se Urvič i Jelovjane, dva
goranska („torbeška“) sela, čiji su stanovnici uglavnom Gorani (doseljeni ovdje krajem XVIII vijeka) ili potpuno goranizirani doseljenici iz drugih krajeva.
U jesen 1912. godine počinje Prvi balkanski rat kada Goru zaposjeda srpska vojska. Gora se našla na poprištu oružanih sukoba koji su se vodili na liniji uspostavljanja granice između Srbije i Albanije. Srpska vojska je vršila represalije prema albanskim pobunjenicima tokom uspostavljanja granice, ali ne samo prema njima već i prema civilnom stanovništvu. O tome je sa ogorčenjem pisao Dimitrije Tucović u svojoj brošuri Srbija i Arbanija - kritika zavojevačke politike srpske buržoazije. Bogumil Hrabak navodi riječi jednog srpskog oficira iz 10. puka da su “još za vreme proterivanja diverzanata, arbanaška sela u Opolju bila izložena represalijama zbog učešća toga življa u borbama protiv srpskih jedinica.”
U septembru 1913. godine izbila je albanska pobuna koja nije zaobišla ni Goru. Neki su historičari ovo nazvali Trećim balkanskim ratom. Tucović je o tome pisao : ”i kada je buna izbila, vlada je preko zastupnika ministra spoljašnjih dela izjavila da će Arbanasi biti ‘primerno kažnjeni’, buržoaska štampa je tražila istrebljenje bez milosti, a vojska je izvršavala. Arbanaska sela, iz kojih su ljudi bili blagovremeno izbegli, behu pretvorena u zgarišta. To behu u isto vreme varvarski krematorijumi u kojima je sagorelo stotinama živih žena i dece. I dokle su ustanici zarobljene srpske oficire i vojnike razoružavali i puštali, dotle srpska soldateska nije štedela ni njihovu decu, žene i bolesne.”
Tokom ovih operacija za uspostavljanje granice prema Albaniji, srpska vojska je izvršila i nekoliko masakara nad nedužnim i preplašenim stanovništvom Gore. To je još više pojačalo nesigurnost i ubrzalo iseljavanje u Tursku koje će u narednim godinama poprimiti dimenzije egzodusa. Najveći masakr je izvršen u Restelici gdje je ubijeno 13 mještana (i danas o tome svjedoče mezarluci Javori). Pojedinci koji su preživjeli ovaj masakr kasnije su pričali da su vojsci davali zlato da bi bili pošteđeni. U Kruševu je ubijeno 9 članova porodice Gazi (Mola Arif Kruša) među kojima i djece od po nekoliko godina. U „Službenom izvještaju velikih sila“ koji je pripremio Leo Freundlich, a koji je objavljen u decembru 1913. godine, pored zločina izvršenih u Ljumi i Debru, pominje se masakar izvršen nad porodicom Hadži Ibrahima iz Kruševa. U Izvještaju stoji da su ovi zločini izvršeni nakon amnestije a po nalogu sekretara srpske Vlade u Prizrenu. Ističe se da je pored Hadži Ibrahima još „osam članova, među kojima su tri žene i jednogodišnja beba, dvije četvorogodišnje djevojčice i jedna šestogodišnja djevojčica, ubijeni hladnokrvno od strane soldateske.“In Krusheva, on the orders of Loglop, secretary of the Serb Government in Prizren, the family of Haxhi Ibrahimi, composed of eight members, among whom were three women and a one-year-old baby, two four-year-old girls and one six-year-old girl, were killed in cold blood by the soldateska.)
Kasnije se, 1959. godine, kompletna porodica Hadži Ibrahima - Gazi ( sin i unuci Mola Arifa) iselila u Tursku gdje i danas živi.
U jesen 1917. godine dogodio se najveći muhadžirluk. Samo je iz Kruševa u dva dana iselilo 70 porodica. Iz Restelice, Zlipotoka i Broda mnogo više. Od 118 domaćinstava, koje pominje Jastrebov 70-tih godina XIX vijeka, u Kruševu je 1918. ostalo svega 8. Brod, koji je do balkanskih ratova bio varošica sa mnogobrojnim dućanima, doživljava masovno iseljavanje. Većina odlazi u Tursku, mada je bilo i onih koji su se zaustavili u Tetovu i Skoplju. (Danas u Turskoj živi nekoliko hiljada ljudi porijeklom iz Broda a u Skoplju gotovo 400 porodica. Kruševljani i Resteljičani su se nastanili na obali Crnog mora u selu Jalikej, u blizini Čataldže.)
Period od 1956 – 1966 je zapamćen po surovoj vladavini Aleksandra Rankovića. Tada se dogodio još jedan veliki iseljenički talas (muhadžirluk) prema Turskoj. I ovoga puta najviše iseljenih je bilo iz Broda (u kojem se na popisu stanovništva 1953. godine 80% stanovnika deklarisalo kao Turci), zatim iz Kukaljana, Rapče, Zljipotoka, Kruševa, dok je iz ostalih sela bilo manje iseljenih.
Prije nego što su stigli u Tursku, morali su “presjedati” u Makedoniji. Isto tako svi su morali promijeniti svoja prezimena i dodati turske nastavke - lar, oglu, lardan i sl. Neki, koji su se popišmanili i ostali, zadržali su prezimena sa turskim nastavkom (Hasanlar, Begler, Muratoglu, Mahmutlardan, Ahmetlerden, Ajdarlar i dr). Ovdje je i kraj iseljavanjima (muhadžirluku) prema Turskoj.
Isecak iz doktorske disertacije Sadika Idrizi
Prezimena Porodica Odakle su došli
1. Dželjo Rušitovci Restelica
2. Brenoli Čaljani Čalje Albanija
3. Ramadani Topoljci Topoljane Albanija
4. Toro Šarofci Kruševo
5. Haruni Sejfidinovci Restelica
6. Hodža Prcanovci Kruševo
7. Hodža Muaremovci Kruševo
8. Hodža Aljimanovci Kruševo
9. Idrizi Aljabakovci Kruševo
10. Omeri Aljabakovci Kruševo
11. Osmani Durovci Kruševo
12. Isljami Dakinci Kruševo
13. Bečirler Fetišovci Globočica
14. Mustafa Mustafinci, Gajtanarovci Kruševo
15. Seferi Saljiovci Kruševo
16. Nedžipi Nedžipovci Kruševo
17. Dute Dutevci Kruševo
18. Bero Berovci Kruševo
19. Dauti ------- ZliPotok
20. Abidini Abidninovci Bačka
21. Šerifi Kendovci, Biljovci Kruševo
22. Sopi Bilalovci Topoljane Albanija
23. Kuši Kušinci Restelica
24. Omerović deo porodice Seferi Kruševo
25. Ilijazi Ljupani Kruševo
26. Behljulji Ljupani Kruševo
27. Sejrani Dželjkovci Topoljane Albanija
28. Hasani ------ Orčusa
29. Aginski Sejfidinovci Restelica